Povodom obilježavanja Svjetskog dana turizma 2026. godine, Turistička zajednica općine Kostrena pokrenula je foto natječaj „Turist na jedan dan“, inspiriran ovogodišnjom temom Svjetskog dana turizma: „DIGITALNA AGENDA I UMJETNA INTELIGENCIJA ZA REDIZAJNIRANJE TURIZMA“.

Namjera nam je bila potaknuti sudionike da uz pomoć umjetne inteligencije istraže Kostrenu iz perspektive turista, a zatim vlastitim očima i fotoaparatom ili mobitelom zabilježe ono što su otkrili.

Davora Dragičevića, našeg sumještanina, fotografa i vlasnika foto studia „Kliker“, zamolili smo da među pristiglim fotografijama mailom, te u inbox  Facebook-a i Instagrama, izabere tri najbolje.

Evo što nam je rekao o samom natječaju i odabranim radovima.

Jesi li već na prvi pogled primijetio neke fotografije koje su se izdvojile?

Da. Već pri prvom gledanju bilo mi je jasno da će izbor biti težak jer fotografije nisu pokušavale prikazati Kostrenu na isti način. Neke su išle na klasičnu ljepotu krajolika, neke na detalje, neke na ljude i svakodnevni život. Meni su se posebno izdvojile fotografije koje su imale svoj karakter i priču, a ne samo lijep kadar.

Koliko ti je bilo teško odabrati samo tri?

Prilično teško. Kod ovakvog natječaja problem je što ne biraš samo tehnički najbolju fotografiju. Pitaš se i to — što mi je autor ovom fotografijom htio pokazati? Zašto je baš to fotografirao? Što bih ja vidio da sam tog dana bio turist u Kostreni? Na kraju sam pokušao izabrati tri fotografije koje su međusobno različite, ali zajedno daju širu sliku Kostrene.

Koji su bili tvoji glavni kriteriji pri odabiru?

Gledao sam nekoliko stvari: koliko je fotografija autentična, koliko ima osobni pogled, koliko dobro funkcionira kao fotografija i, možda najvažnije, ostavlja li neki osjećaj nakon što je pogledaš. Tehnička kvaliteta je važna, ali sama po sebi nije dovoljna. Fotografija može biti savršeno oštra i pravilno eksponirana, a da nakon nje ne ostane ništa.

Što za tebe čini dobru fotografiju Kostrene?

Dobra fotografija Kostrene nije nužno ona na kojoj se odmah vidi „ovo je Kostrena“. Može to biti sasvim mali trenutak. Kostrena je more, ali nije samo more. To su stijene, jugo, zalasci, šuma, stari zidovi, ljudi, djeca, svakodnevni život… Meni je zanimljivo kada fotograf pronađe nešto što je možda svima nama pred nosom, ali to nešto ne gledamo na taj način.

Je li presudnija bila tehnička kvaliteta fotografije ili način na koji je autor vidio i doživio Kostrenu?

Kod mene je prednost imao pogled autora. Fotografija može imati određene tehničke nedostatke, ali ako ima atmosferu, trenutak i osobni doživljaj, može me puno više privući od tehnički savršene fotografije. Natječaj je imao neobičan koncept – AI je trebao biti početna točka, a fotografija prikaz stvarne Kostrene.

Jesi li to prepoznao u pristiglim fotografijama?

Jesam, i upravo mi je to bilo zanimljivo. Ideja nije bila da umjetna inteligencija napravi fotografiju Kostrene, nego da nas potakne da bolje pogledamo stvarnu Kostrenu. I zapravo mi se čini da su ove tri fotografije jako dobar primjer toga.

Jesi li kod odabranih fotografija imao osjećaj da su autori zaista istraživali i gledali Kostrenu drugačije?

Da. Kod sve tri postoji upravo taj element traženja trenutka. Kod fotografije „Sprema se jugo“ nije fotografirano samo more. Fotografiran je trenutak u kojem se vrijeme mijenja i osjetiš da se nešto sprema.

Autorica fotografije: Mirjana Lokas Filipović

Kod „Zalaska sa Solina“ nije stvar samo u zalasku. Fotografija pokazuje Kostrenu iz jedne druge perspektive – kroz prostor, zelenilo, ostatke prošlosti i pogled prema moru.

Autorica fotografije: Suzana Vološko

A „Dječak i more“ mi je možda najbolji primjer osobnog doživljaja. Tu nema potrebe za velikim prizorom. Imamo dijete, more, štap za pecanje i trenutak koji se mogao dogoditi bilo kojeg dana. Ali upravo zato djeluje stvarno.

Autorica fotografije: Višnja Bedeković

Može li se kroz fotografiju vidjeti razlika između „slikanja lijepog prizora“ i osobnog doživljaja mjesta?

Mislim da može. Lijep prizor privuče pogled, ali osobni doživljaj je ono zbog čega se na fotografiji zadržiš. Kod osobnog doživljaja osjetiš da fotograf nije samo naišao na nešto lijepo, nego je zastao i odlučio upravo to zabilježiti.

Misliš li da nam tehnologija poput AI-ja može pomoći da budemo znatiželjniji prema vlastitom kraju?

Da, ako je koristimo kao alat, a ne kao zamjenu za vlastito iskustvo. AI može biti odličan za postavljanje pitanja: Što još postoji? Gdje mogu otići? Što nisam primijetio? Koju priču ne znam? Ali odgovor ipak moraš potražiti sam. I to mi je zapravo bila najzanimljivija stvar ovog natječaja – AI je nekoga poslao da istražuje Kostrenu, ali fotografiju je na kraju napravio čovjek.

Kad bi morao opisati ove tri fotografije u jednoj rečenici – što ove fotografije zajedno govore o Kostreni?

Govore da Kostrena nije samo mjesto koje treba fotografirati, nego mjesto koje treba doživjeti – kroz more, krajolik, vrijeme, ljude i male trenutke i stvari koje gledamo svakodnevno, a tek ih treba stvarno vidjeti …

Odabrane fotografije nagrađene su lijepim nagradama na kojima se zahvaljujemo Diving centru Kostrena, udruzi Veli Pinel i Centru kulture Kostrena.

Mirjana Lokas Filipović – „Sprema se jugo“
Osvojila je prvu nagradu – Discovery Dive, zaron s instruktorom Diving centra Kostrena.

Suzana Vološko – „Zalazak sa Solina“
Osvojila je drugu nagradu – besplatno sudjelovanje za sebe i još jednu osobu na Sip&Art radionici udruge Veli Pinel.

Višnja Bedeković – „Dječak i more“
Osvojila je treću nagradu – dvije ulaznice za predstavu „Papučari“ u sklopu Jeseni u Kostreni.